Kako nas sve tehnologija zaglupljuje?

Postoji stara zabluda, uporna i zavodljiva: da svaka nova tehnologija čini čoveka pametnijim. Da napredak sprava automatski znači i napredak uma. Međutim, istorija nas uči da nije baš tako. Tehnologija jeste produžetak ljudskih sposobnosti, ali isto tako može postati i njihova zamena. A tamo gde se sposobnost više ne vežba – ona polako atrofira, to jest otupi.


  1. Preterano oslanjanje na GPS slabi snalaženje u prostoru

Hipokampus upravlja pamćenjem i snalaženjem u prostoru. Svaki put kada sami tražimo put, povezujemo ulice i pamtimo raskrsnice, mi vežbamo taj deo mozga. Praćenjem uputstva sa ekrana, ne gradimo unutrašnju mapu okoline. Zato ima smisla povremeno isključiti navigaciju i osloniti se na sopstveni razum.


  1. Internet podstiče površno mišljenje i rasutu pažnju

Mreža nudi obilje podataka, ali retko podstiče razmišljanje. Umesto celovitih tekstova i zaokruženih misli, nude se kratki isečci, naslovi koji traže klik i sadržaji koji se gutaju bez zadržavanja. Takav način čitanja navikava um na brzinu, ali ga lišava dubine. Misao nema vremena da sazri, već se odmah prekida novim podražajem. Tako slabi sposobnost promišljanja, a znanje se pretvara u niz nepovezanih utisaka.


  1. Savremeni portali šire nepismenost i prazan mozak

Veliki deo današnjih portala ne vodi računa ni o jeziku ni o smislu. Pravopisne greške, loše sročene rečenice i siromašan izraz postaju pravilo, a ne izuzetak. Umesto da čitalac naiđe na tekst koji ga tera da zastane i razmisli, on dobija lak sadržaj, skrojen da se brzo potroši i odmah zaboravi. Zabava potiskuje mišljenje, a buka zamenjuje smisao. Nema više dubokog promišljanja i razmišljanja.


  1. Pametni telefoni prekidaju tok misli

Telefon neprestano traži pažnju. Poruke, zvuci i obaveštenja prekidaju svaku ozbiljniju misao. Takvo rasipanje pažnje vremenom slabi usredsređenost i čini razmišljanje plitkim i isprekidanim.


  1. Rad na više stvari odjednom umanjuje umnu oštrinu

Čovek često veruje da istovremeno obavlja više poslova, ali u stvarnosti se samo brzo prebacuje sa jednog na drugi. Svaki prelaz troši snagu i unosi zbrku. Um tada gubi jasnoću, greške se gomilaju, a umor raste. Kada se zadaci jedan za drugim, posao se obavi bolje i kvalitetnije.


  1. Savremeno dopisivanje osiromašuje jezik i misao

Jezik oblikuje mišljenje. Kada se u porukama i na mreži odričemo pravilnog izražavanja, skraćujemo rečenice i zamenjujemo reči sličicama, maternji jezik engleskim skraćenimcam, mi osiromašujemo sopstveni govor. Sa manjim brojem reči dolazi i manja sposobnost da jasno mislimo i precizno razlikujemo nijanse. Misli tada postaju grube i pojednostavljene. Gubitak bogatstva jezika ne pogađa samo stil, već i samu sposobnost razumevanja sveta.


Tehnologija sama po sebi ne mora da škodi razumu. Postaje problem tek onda kada čovek prestane da koristi sopstveni um, jer tako iz dana u dan postaje sve tupaviji.