Odakle nam dolazi internet? Zašto su bitni kablovi u okeanima?

Iako internet zamišljamo kao nešto neopipljivo, njega u stvari čini mreža kablova na dnu okeana. Možda ste mislili da nam internet stiže preko satelita, ali činjenica je da 99% međunarodnog digitalnog saobraćaja putuje kroz podmorske optičke kablove. Bez ovih veza, globalna ekonomija, komunikacija i protok informacija ne bi bili mogući.


Mreža kablova ispod okeana

Zašto koristimo kablove a ne satelite? Pre svega, signal kroz optički kabl putuje mnogo brže. Zatim je bitan i kapacitet – jedan kabl prenese na stotine terabajta u sekundi, što je kod satelita nemoguće. Naposletku, morsko dno pruža zaštitu od vremenskih neprilika.


Kako izgledaju kablovi?

Te cevi uopšte nisu debele. Na velikim dubinama zapravo su vrlo tanke – poput običnog baštenskog creva. Njihov sastav predstavlja vrhunac inženjerstva.

U jezgru su optička vlakna (staklene niti tanke kao ljudska dlaka) koja prenose podatke. Iznad jezgra je sloj vazelinske mase i bakarna cev koja sprovodi struju do pojačivača signala, a iznad toga idu polikarbonat, čelična žica i spoljašnji polietilenski omotač. U plitkim vodama, kablovi imaju dodatni čelični oklop kako ih ne bi oštetile ribarske mreže ili sidra.


Ko je postavio tu mrežu?

Sve je počelo još 1858. godine postavljanjem prvog telegrafskog kabla između Evrope i Amerike. Moderni internet nastaje 1988. godine sa kablom TAT-8, prvim koji je koristio optička vlakna.

Danas postavljanjem upravljaju velike kompanije: američki SubCom, francuski Alcatel Submarine Networks i japanski NEC. Nekada su glavni ulagači bili isključivo pružaoci telekomunikacionih usluga, ali u poslednjoj deceniji glavnu igru igraju kompanije kao Gugl, Meta, Majkrosoft, Amazon …. Na istoku, kineski HMN Tech širi mrežu projektom PEACE, koji povezuje Kinu sa Evropom i Afrikom, zaobilazeći tradicionalne zapadne rute.


Kako se Srbija povezuje na internet?

 

Kao kontinentalna zemlja, Srbija nema direktan izlaz na more, ali je strateški povezana preko kopnenih magistrala sa ključnim čvorištima. Naš internet ide u tri pravca:

  • Sever (Beč i Frankfurt): Preko Mađarske se povezujemo na Frankfurt, sedište DE-CIX-a, jedne od najvećih internet berzi na svetu. To je naša glavna veza sa atlantskim kablovima koji vode ka SAD.

  • Istok (Sofija i Istanbul): Bugarska je ključna tačka preko koje se Srbija povezuje sa Istanbulom, digitalnom kapijom za Aziju i Bliski istok.

  • Jug (Crna Gora i Grčka): Putem ka Crnoj Gori pristupamo Jadranskom optičkom sistemu, dok ruta preko Severne Makedonije do Atine omogućava pristup mediteranskim kablovima koji spajaju Evropu sa Afrikom i Indijom.


Šta se desi kada se kabl ošteti?

 

Mreža je projektovana da se prilagodi svakom prekidu. Čim dođe do kvara, algoritmi preusmeravaju saobraćaj na druge dostupne pravce, što može da dovede do preopterećenja i usporavanja veze.

U krajnjim slučajevima, kada se preseku svi kablovi koji vode ka nekoj zemlji, što se desilo Tongi posle erupcije vulkana 2022, čitava država ostaje bez internet veze sa svetom, bez bankarskih i svih ostalih mrežnih usluga. Malo je verovatno da će se ovo ikada desiti neostrvskim zemljama.

Nije nemoguće da neko namerno preseče kabl, što bi predstavljalo sabotažu. Teško bi se i otkrilo ko je to učinio, ali bitno je napomenuti da ne može svako da se spusti na tako veliku dubinu i precizno iseče kabl.


Ko održava sistem?

 

Održavanje je dobro organizovano. Brodovi za popravu neprestano su u pripravnosti pored bitnih tačaka.  Čim se otkrije prekid, brod se baca na zadatak.

Dolaze do tačke prekida, spuštaju robota koji pronalazi krajeve oštećenog kabla i izvlači ih na površinu. Inženjeri potom u brodskim kabinama spajaju staklena vlakna – što je postupak poznat kao zavarivanje optike.

Kako bi se osigurala brza popravka, postoje fondovi za održavanje u koje vodeće svetske firme ulažu novac.


Gde videti mape?

 

Infrastruktura interneta nije nikakva tajna. Na sledećim adresama možete videti mrežu tih kablova: